Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Stoga sam želio mijenjati svijet.
Danas sam mudar.
Stoga mijenjam sebe."
Third Watch
Nastavit ću sa svojim čudnim postovima, o serijama. Znam da sam vam dosadan, ali jednostavno mi je glava prazna. Nemam inspiracije. Tko je može naći u ovome svijetu? Jebeno moderno doba. Uništava me. No nedam se. Ipak postoji i dosta dobrih stvari. Primjera jedna dobra serija. Barem meni. Third Watch ili kako su hrvatski genijalci preveli, heroji iz strasti. Zaista živimo u čudnoj državi.
Znam da zvuči kao neka dječja serija, ali nije. Nije ni približno tome. Serija je premoćna, i prejaka. Naježim se kad ju gledam. To nije samo serija. To je mnogo više od serije.
U trećoj smjeni rade policajci, bolničari te vatrogasci. U ovom postu, napisat ću par riječi o policajcima. U policijskoj postaji radi mnogo murjaka raspoređeno u mnogo ekipa. Dva tima su meni iskreno najdraža, 55-Charlie i 55-Davis.
Maurice Boscorelli (Bosco) je jedan od policajaca. Frajer glumi odlično. Čak je i meni prirastao srcu. Trudi se. Ima cilj u životu i trudi se ispuniti taj cilj. Stalno mu se pojavljuju nove zapreke, no čovjek ne pada. Ne predaje se. Nastavlja dalje, sam, ozljeđen. Ne posustaje. Cilj se mora ostvariti. Možemo samo sanjati o tome da imamo vrhunske policajce kao Bosco, koji znaju svoj cilj. Koji se trude i koji nikada ne posustaju.
Kao dijete, želio sam biti murjak. Želio sam biti mnogo toga, no o tome s vremena na vrijeme. Želio sam biti netko i nešto. Da promijenim ovo jadno stanje. Potom sam shvatio da ovo stanje jedan čovjek ne može srediti. Al' vrijedi pokušati. Zasada mi je cilj kriminalistička. Iako još ništa ne znam. Čovjek često mjenja raspoloženja, pa tako i mjenja mišljenja. Ja se nadam da svoje neću promijeniti. No što se zna.
Nitko ne zna što nam budućnost donosi.
Usput, čestitke našim dečkima. Vrhunski su. Ostavimo mane sa strane, sigurni smo. Čuvaju nas.
Najbolje godine
Kako sam obećao da ću pisati o stvarima koje volim tj. o stvarima koje i ne volim, došao je red na meni od jednu boljih domaćih serija. Najbolje godine. Mnogima serija nije dobra, što mi je jasno, jer svi imamo različite stavove te načine razmišljanja. Meni je serija od domaćih najbolja. Nijedna dosad serija ne prikazuje stvarne živote ljudi, jer nebi bilo zanimljivo gledati. Zato si producenti, scenaristi i ostali daju mašti na volju.
Kod ove serije mi se sviđa to što je na jedan način slična našim životima, a na neki zabavna. Selo kao mjesto radnje je odlična ideja, također kao i likovi. Naravno, kao i svaka serija ima svojih griješkica. No, ja ih zanemarim jer mi je ukupan dojam veoma pozitivan.
Da ja ne duljim više o općenitim informacijama, pobliže ću vam objasniti moga "najdražeg" lika druga Božu!
Drug Božo je partizan. Misli da smo u 20. stoljeću, te da je Tito još uvijek živ. Svakodnevno očekuje napad njemaca. Uvijek je spreman, te na svakom koraku ima vojnu opremu. Po tavanu skriva granate i mine, kopa streljevo, u ormaru drži snajpere.
Božo je veoma specifičan. Kao svaki partizan mrzi crkvu i pjeva Internacionalu. Petokraka mu je u srcu.
Zaljubljen je. I uskoro očekuje svoje vjenčanje. Ne shvaća da je zaljubljen u seosku kurvu.
Drug Božo želi potomke, unuke. Želi obitelj, te ne shvaća da ih ima.
Svi ga poštuju i vole. On gaji svoje osjećaje prema njima. Zasigurno je lik bez kojega serija ne bi funkcionirala.
Voli li još tko Božu?
Dizajn iliti predložak
Koja je ovo patnja. Recimo da sam blog napravio prije par dana, i kao svaki normalan čovjek, krenuo sam u uređivanje bloga. Prvo sam sredio tehničke postavke, potom je došla patnja! Dizajn!!! Svatih, da na čitavom Internetu nema normalnog dizajna za ovaj blog. Prvo, svi su ženski. Zatim, svakom nešto fali. Nisam taj da prepravljam, pa da me optuže za krađu. I nije postojalo bolje riješenje, nego da sam sebi napravim. Naravno, ovaj kostur je prepravljen s neke stranice koja nije zaštićena Copyright licencom. Ljudi se upuštaju u kreiranje web-stranice, bez da išta znaju o CopyRightu i sličnim pravilima. Hh, ne mogu ni sebe visoko klasificirati. Nisam ni ja profić, znam nešto malo o Css, Html i to sam iskoristio. Napravio sam dizajn. I opet, nije mi po volji. Ne znam, nisam pametan. Možda nije red da dođe neki dizajn s kojim ću biti zadovoljan. I odmah nakon što sam se riješio jedne muke, moram na drugu. Moram izabrati novog moderatora za forum. Ah, nije teško za razliku od matematike. Dobro, ide mi matematika tj. ide mi bolje matematika nego bloganje. Sad vas dragi moji čitatelji (ako vas ima) srdačno pozdravljam, te predlažem da mi pišete o čem da pišem. Ionako mi je glava prazna, nemam ideja. Hmm, valjda ste zadovoljni s predloškom.
Usput, prijateljski klikić 
!
Ja i moj forum
Početkom ljeta 2009., napravih forum. Forum gdje će se sastajati sve teenageri iz Hrvatske, okolice te cijelog područja Balkana. Ne mogu reći da nisam zadovoljan forum. Dapače, prezadovoljan sam. Skupili smo preko 500 članova. I to ne spamera, koji vise po forumu iz nekih svojih razloga, te skupljaju postove. To je raznolika ekipa. Mnogo je ozbiljnih korisnika, koji pišu ozbiljne postove. Ima ih mladih i starih.
Malo po malo se skupilo preko 30 000 postova. Dali je to previše za 5 mjeseci, ili možda premalo, presudite vi.
Trudim se. Pokušavam dati sve od sebe i napraviti nešto uspješno. Ali ne shvaćam da sam već napravio nešto uspješno. I još uvijek se trudim, trudit ću se do kraja. Ja svoj forum volim, volim sve članove. Zadovoljan sam što sam upoznao neke prekrasne ljude. I shvatih. Život je lijep, pravi život je najbolji. A virtualni? Taj odgovor ćete saznati u narednim postovima.
